„Mi smo rock band. A zna se da rock pomlađuje. Ako te prvo ne pokopa.“

– tim riječima svoju glazbenu, ali i životnu filozofiju objašnjavaju članovi Vatrenih ulica, velikogoričko-zagrebačkog kvarteta čiji je album „9 po Richteru“ objavljen tijekom kolovoza.

S imenom posuđenim od filma slavnog Waltera Hilla Vatrene ulice izlaze iz undergrounda hrvatskog rocka na kojem su si već stvorili zavidnu reputaciju pjesmama poput „Dok padaju glave“, „Usnuli grad se budi“ i „Kao hašiš“ s čijom se grubom uličnom poezijom danas može poistovjetiti cijela jedna (izgubljena) generacija. U vrijeme kad se bez pretjerivanja može reći da će nam biti sve gore i gore upravo među njima će se naći oni koji će pjesmama Vatrenih ulica naći vjerne kroničare i kritičare aktualnog stanja.

U dvanaest pjesama novog albuma Fila, Richba, Dane i Marin potpuno iskreno i bez sudržavanja opisuju život na gradskom asfaltu, ljubav, anarhiju, beznađe, ispaljuju arsenal parola i u par lakih koraka se nameću kao predvodnici nove zagrebačke rock scene. Sve to najočitije je u nekoliko favorita albuma poput „Kreni!“ (aktualnom singlu), nabrijanoj „Huligani gradskih ulica“, ljubavnim „Sve u meni nestaje“ i „Visoko“ te potresnoj „Moj dobri prijatelji“, maestrano zaokruženih sjajnom produkcijom kojom se pozabavio šef studija „Šišmiš“, gdje je album i snimljen, Zoran Švigir Švigi.